Provincija Presvetog Srca Isusova

MAJČIN DAN U DJEČJEM VRTIĆU

Kada me s. Sanja zamolila da napišem osvrt za Majčin dan, nisam bila sigurna kako započeti, a tek o čemu pisati?! Naravno misli su se posložile kada je taj dan stigao. Iako je dan započeo sasvim obično, završio je ispunjen novim iskustvom i emocijama koje su ispisale nove note na partituri zvanoj život. A najbitnije u životu je biti predan svemu što radimo, pa tako i poslu zvanom roditeljstvo. Jer, roditeljstvo je ljubav jedina prava ljubav, ona čista i bezuvjetna. Kao i svako jutro vodila sam Vilima u vrtić, ali ulazeći u hodnik gdje se djeca pripremaju za svoj vrtićki „radni“ dan, Vilim me poveo za ruku i veselo potrčao. Vičući pokazivao je u smjeru panoa s izloženim crtežima i rekao: “Ovo mama, ovo si ti!“ Naravno zadana tema bila je nacrtaj mamu. Dok sam zbunjeno promatrala čudnovati crtež i na njemu čupavi lik u pokretu moje dijete se ponovno oglasilo: “Mama pleše!“ Razdraganost je ispunila moje srce i nisam znala bi li plakala ili se smijala. Bilo je zanimljivo promatrati ostale mame, koje su se u tom trenutku zatekle u hodniku, i slušati komentare. Sve smo bile nasmijane i iz toga se dalo razabrati koliko ta mala bića imaju veliku i iskrenu dušu i koliko toga nesvjesno pokazuju svojim veselim crtežima. Ono najbitnije je da su djeca uvijek iskrena. Naravno, emocije su dosegnule vrhunac kada smo se tog popodneva počeli okupljati ispred vrtića. Djeca su nas nemirno promatrala i pokušavala se koncentrirati na zadnje upute svojih teta. Sve je djelovalo vrlo ugodno i veselo, od kartonske kućice u cvijeću do balona i cvijeća izrađenog od krep papira. Iako Majčin dan, nekako su se dvojica tata uspjela ušuljati na mala vrata i obilježiti ovu priredbu. Tata Mihael koji je ispunio ozračje i bližu okolicu svojom svirkom na gitari, i tata Velimir, voditelj priredbe koji je u svom stilu, ubacio skeč za uvod da rastjera napetost i nasmije sve prisutne. Djeca su vrlo spretno odglumila i otpjevala sve što su tjednima vježbala. Iako je Vilim već danima veselo pjevušio pjesmu hvala ti mama, hvala za sve u trenutku kada je trebalo otpjevati tu pjesmu, u suzama je pritrčao k meni u zagrljaj i otpjevao na uho.

Na početku priredbe s. Sanja je u uvodnim riječima istaknula kako Majčin dan posebno slavi našu nebesku majku Mariju. U tom trenutku prisjetila sam se scene iz meni omiljenog filma „Pasija“. Iako je možda neobično u ovom kontekstu spominjati film koji govori o Isusovoj muci i njegovim posljednjim trenucima, ta scena mi je ostala u sjećanju: Isus prepun rana pada pod križem i dok Marija u suzama trči prema njemu oboje se prisjećaju trenutka kada je kao dijete, učeći svoje prve korake, pao i ozlijedio se. I dok ga Marija ranjenog privija u svoje naručje, on podiže pogled i reče: „Evo me majko, sve učim nanovo“. Tako i mi, zemaljske majke, moramo podići svaki dan našu djecu kada padnu i kada su tužni, smijati se s njima kad su veseli, učiti ih i voditi kroz život. Jer, imati dijete je neprocjenjivo bogatstvo. A biti mama… to je nešto što svaka mama zna poput blagoslova.

I dok su djeca poslije priredbe donosila ogrlice koje su izradili za svoje mame, bilo je nevjerojatno usporediti taj trenutak gdje su ovako veliko-mali već toliko kreativni i spretni, a još ne tako davno smo ih nosile pod svojim srcem prije nego što su prvi put začuđeno ugledali svijet. Za razliku od uobičajenih rastanaka, ovo naše vrtićko druženje završilo je u veselju zbog malene Nine koja je preko mikrofona veselo zapjevala… hvala ti tata, hvala za sve!.

Hvala vam svima, hvala s. Sanji, svim tetama na trudu, svim lijepim riječima, pjesmicama i kućici u cvijeću. Hvala vam djeco, hvala vam tate, hvala vam mame, hvala vam za sve!

Susret katehistkinja, voditeljica liturgijskoga pjevanja i sakristanka

U organizaciji Sekcije za katehizaciju u Primoštenu Burnji 1. svibnja upriličen je susret katehistkinja, voditeljica liturgijskoga pjevanja i sakristanki. Mjesto održavanja susreta bili su Jurlinovi dvori – seosko imanje koje čini kompleks kamenih kućica, kapelica, muzej, izložbeni prostor, manji vrt i guvno sa stožinom.

Na susret se odazvalo devetnaest sestara. Druženje smo započele molitvom jutarnje u kapelici Dvora. Nakon molitvenoga početka i kratkoga razgledavanja, te oduševljenja onih koje su prvi put došle na ovaj kraj Primoštena, naša je s. Rebeka Anić održala predavanje na temu Riječ Božja stvarateljica. U svom se izlaganju s. Rebeka kroz svetopisamske tekstove dotaknula suvremenoga života i prilika našega vremena. Posebnu je pozornost posvetila Marici Stanković, ukazujući na suvremenost njezinih tekstova. Između ostaloga dala je i nekoliko ideja za animiranje rada u skupini koje mogu biti korisne osobito sestrama katehistkinjama u radu sa djecom i mladima kao i ostalim sestrama u osobnom ispitu savjesti. Nakon izlaganja zadržale smo se u ugodnom razgovoru na temu. Potom je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio don Stipe Perkov na čijoj se djedovini i nalaze Jurlinovi dvori.

Don Stipe je okupljenim sestrama, s ljubavlju prema svojoj grudi, ispripovjedio povijest svoje obitelji, posebno djeda Jure po kojemu se imanje i naziva, kao i starine koju je naslijedio a dozvolom biskupa i uz pomoć, davno preminule, slikarice dobročiniteljice obnovio. Osobito je ponosan na zbirku kulturnih i crkvenih starina koje je smjestio u mali muzejčić. Sestrinsko druženje, točnije bratsko-sestrinsko, nastavili smo za zajedničkim objedom u jednoj od većih dvorana Jurlinovih dvora.

Okrjepljene domaćom hranom koja se pripremala na starom, ali još uvijek funkcionalnom, ognjištu Jurlinovih dvora krenule smo prema otoku Krapnju gdje smo imale rekreativni dio susreta. U franjevačkom nas je samostanu bratski primio fra Šime Škibola. Nakon kratkog obilaska crkve i franjevačkoga samostana godile smo u blagodatima sestrice prirode bilo šetnjom po suncu uz more, bilo šetnjom u hladovini velikoga fratarskoga parka, pa čak i ljuljanjem na ljuljačkama koje se nalaze u njemu.

Ovo je bio još jedan u nizu korisnih i ugodnih susreta u organizaciji Vijeća za apostolat. Vjerujem da sestre unaprijed s radošću iščekuju sljedeći.

Odgoj za emocionalnu i duhovnu zrelost

Na 41. Vijećanju redovničkih odgojitelja i odgojiteljica u duhovnom centru Marijin dvor u Lužnici 24. i 25. travnja o.g. obrađena je tema: „Odgoj za emocionalnu i duhovnu zrelost“. Pod psihološkim vidom izlagala je naša s. Klaudija Todorić i dr. Domagoj Štimac, a pod duhovnim vidom o. Dario Tokić, karmelićanin. Radionice je pripremila vodila s. Berislava Grabovac, milosrdnica. Sudjelovalo je pedesetak odgojiteljica i odgojitelja, a među njima i naša s. Karolina Bašić.

Izlaganje s. Klaudije prezentacija

Duhovna obnova na Lovretu

Dana 21. travnja hodnicima našga samostana na Lovretu odzvanjali su glasovi naših mladih. Njih ni manje ni više već trideset i sedam proveli su subotu zajedno. To su naši sedmaši i osmaši iz župa i škola gdje djeluju naše sestre (Split-Poljud, Seget, Kaštel Lukšić, Prugovo, Klis). Ovakav način susreta za većinu je novina. Dan smo ispunili radionicama, igrom i smjehom i na kraju okrunila euharistijski slavljem koje je predvodio don Tomislav. Obnove su vodile s. Marta i Danijela. Vidimo se opet, bila je njihova želja na odlasku. Vjerujem da ćemo im to i omogućiti. Razišli smo se u nadi novoga susreta.

S. Melhiori Biošić dodijeljena županijska nagrada

Dana 16. travnja 2012. u Arsenalu u Zadru održana je svečana sjednica Županijske skupštine kojom je obilježena 19. obljetnica postojanja Zadarske županije. Tom prigodom dodijeljene su nagrade. Nagradu Zadarske županije za životno djelo dobili su Dinko Tudor, posthumno i prof. dr sc. Janko Belošević, a godišnju nagradu Zadarske županije dobili su Louisa R. Vinton, sestra Melhiora Neda Biošić, Hrvatska gorska služba spašavanja, Ispostava Zadar, Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Benkovac, Narodni muzej Zadar, Paška sirana d.d. Pag, Kali tuna d.o.o. za ulov, uzgoj i preradu ribe, prof.dr.sc. Ante Uglešić, Turistička zajednica Općine Pakoštane i Katarina Vulić.

S. Melhiori je nagrada dodijeljena za dugogodišnji humanitarni rad. Na svečanosti je sudjelovalo nekoliko naših sestara iz samostana u Zadru zajedno s provincijalnom predstojnicom s. Leonkom Bošnjak Čovo.

VIDJELA SAM GOSPODINA!